XII. gimnazija Zagreb

LiDraNo 2017:

Naši Jan i Iva među najboljima u Primoštenu

Državna smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo za učenike srednjih škola održana je od 22. do 24. ožujka u Primoštenu, gdje smo se među mladim nadama Hrvatske, imali čast predstaviti i mi, mladi novinari iz XII. gimnazije – Jan Fabijan Tomičić te moja malenkost pod mentorstvom profesorica Biserke Malenice i Korane Serdarević.

,,Juhuu, ideš na državno!'', poruka je koja mi je obilježila prošlogodišnji ožujak. Da mi je netko, mjesec prije, rekao da ću sa svojim novinarskim komentarom o senzacionalizmu u najprodavanijim hrvatskim novinama zaslužiti državnu smotru, zasigurno bih pomislila da se šali. Isto sam pomislila i tog dana pročitavši poruku. Pretpostavljate zašto. Uistinu je iznimna čast naći se među deset najboljih, a kad se među najboljima nađe i naš drugaš Jan, čast je još veća. Ne samo za nas, nego i za cijelu XII. koja oduševljenje našim postignućem nije skrivala. Preostalo nam je samo čekati datum polaska, spremiti kofere i uzbuđeno krenuti put Primoštena.

Taj je mali dalmatinski grad, u dane održavanja Smotre, postao prijestolnica marljivih srednjoškolaca koji su svoje talente pokazali u nekoliko kategorija: samostalni i skupni scenski nastupi, literarni radovi, samostalni novinarski radovi, školski listovi te radijske emisije. Važno je naglasiti da na LiDraNu nema poretka upravo zbog nemogućnosti objektivnog ocjenjivanja nečijeg rada. U tome se krije čar ove Smotre, na kojoj se umjesto natjecateljskog duha širi zajedništvo, razmjenjuju ideje i sklapaju poznanstva.

Mjesto održavanja 26. LiDraNa bio je hotel Zora, u kojem se treću godinu okupljaju mladi književnici, novinari i glumci s ciljem da se duhovno obogate, ponešto korisno nauče, a na kraju krajeva, promiču, nažalost nedovoljnu cijenjenu, kulturu. U tri dana održavanja Smotre, sve su njene zadaće bile zadovoljene, a mi ispunjeni. Kako i ne bismo kad nam se s balkona pružao pogled na more, uz čiju smo obalu i provodili večernje sate uz zvuk pjesme i gitare. Neke od sudionika je opuštena atmosfera toliko zanijela da im se kasnonoćni skok u more činio kao sjajna ideja. Prevarili su se.

Šalu na stranu, Lidrano ćemo, osim po druženju s mladima iz cijele Lijepe Naše uz pjesmu, ukusnoj hotelskoj hrani te Janovom ranojutarnjem plivanju pamtiti i po onom zašto smo ondje dospjeli – pozitivnim komentarima tročlanog žirija sastavljenog od iskusnih novinara - Saše Dracha,  Snježane Marić i Antonele Nižetić-Capković.          

Iako je Janov komentar,  pri saznanju da će se tekstovi morati čitati pred čak dvadesetak ljudi okupljenih na okruglom stolu za novinarski izraz, započeo slično mom  s ,,Molim? A kvragu, zašto?'', priznajemo da okrugli stol, nakon početničke treme ipak nije tako loše prošao. Barem nas je riješio straha od javnog govora. Nakon čitanja teksta, slijedio je razgovor sa povjerenstvom:  ,,Kako je tekst nastao? Što te motiviralo da pišeš o senzacionalizmu? Jane, pratiš li Trumpove političke pothvate?''. Zatim su na red došli, dugo očekivani, pozitivni komentari koji su nas, nesumnjivo, ispunili ponosom i potaknuli na daljni rad. Stoga, cijenjenom prosudbenom povjerenstvu dugujemo veliku zahvalu, obećajavajući da ćemo 2018. biti još bolji!

Na, kasnije održanoj, novinarskoj radionici otkrivale su se male novinarske tajne, razmjenjivali savjeti te prvenstveno prijateljski razgovaralo što je svima donijelo neopisiv osjećaj zadovoljstva. Zašto? Vidjeti na jednom mjestu toliko toplih i talentiranih mladih ljudi željnih znanja, onih koji svoje kolege ne smatraju konkurencijom, doista je predivno. Možda se čini patetično, ali je iskreno.

Prepuni dojmova nakon (ne)mirne noći, uronili smo u posljednji dan našeg putovanja. Uživajući u posljednjim satima druženja s kolegama, poželjeli smo u Primoštenu, koji nam je nevjerojatnom brzinom prirastao srcu, ostati malo duže; ,,Eh, neka me taj Dubrovnik još malo pričeka, ostajem tu! Jedno je sigurno: Hrvatsku čeka svijetla budućnost uz ovakve mlade.'', pomislila sam krećući prema privremenom boravištu.

Iako na Lidranu, osim priznanja i Zbornika radova učenika osnovnih te srednjih škola, nećete dobiti ništa više kao nagradu za postignuće, ono što će vam Smotra ponuditi mnogo je vrjednije. Tamo stečena iskustva, dobiveni savjeti te razmijenjeni kontakti s mladima iz cijele Hrvatske, itekako obogaćuju i ispunjavaju, a to je ipak, priznali ili ne, ono najvažnije.

Bravo Lidrano, bravo Lidranovci,  još bolji i iskusniji u 2018. godini, zar ne?

                                                                                                                                    Iva Habek

Iz Janove kolumne:

Svoj na svome

(...)

Baš kad sam završio s čitanjem teksta pred žirijem i drugim sudionicima na okruglom stolu i konačno odahnuo, krenuli su s pitanjima... ajme majko, deset minuta sramote, smijao sam se, da ne bih plakao, sam sebi na glupostima koje sam govorio, a izgledalo je tako jednostavno gledajući druge kako s lakoćom i elegancijom stupaju pred nas...  ipak, bio je to jedan od trenutaka za pamćenje; ljudi velikog talenta, fenomenalni tekstovi i razmišljanja prenesena na papir, ona na koja mi je bilo teško ostati ravnodušnim...

Navečer sam s cimerom i kolegom novinarom, Karlom Sokolom, otišao na plažu gdje je bilo neslužbeno okupljanje učenika svih kategorija. Jedna od najbolje provedenih večeri u životu: gitara, pjesma, umjerene količine alkohola, kupanje u moru i dobro društvo, a kasnije duboki razgovori o Hobbitu, tajnama svemira i ljudskoj svakodnevici s „četvrtašicom“  Sarom do 4 ujutro... zvuči pomalo filmski iz ove perspektive.

Jan Fabijan Tomičić